Menu Content/Inhalt

Breadcrumbs

Home Tko smo !?

  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice
  • Naušnice

Posjetitelji

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas2
mod_vvisit_counterJucer38
mod_vvisit_counterOvaj tjedan169
mod_vvisit_counterOvaj mjesec1157
mod_vvisit_counterUkupno136514
 
TKO SMO!? PDF Ispis E-mail

ISKUSTVO NAS ČINI, ONIM ŠTO ŽELIMO BITI !!!

Kako bi život bio lakši, kad bi ljudi shvatili bit poslovice stare : “jedna lasta ne čini proljeće!“

Da bismo postali ono što želimo biti u našem životu, ne možemo se odmah, pri prvom uspjehu prozvati tom titulom, jer za to treba vremena i vremena, i tako sve do tada, dok god se taj privremeni uspjeh ne potvrdi još bezbroj puta.

Da vam pojasnim…

Zamislimo da svatko tko skuha ručak, za sebe kaže da je kuhar!? Činjenica je da, čak i  kada ljudi godinama kuhaju za svoju obitelj, ne možemo reći da su kuhari, jer da bi se postalo kuhar mora se kuhati po pravilu, na način na koji se kuha u restoranima, a ne za obiteljske ručkove. To je primjer gdje i samo iskustvo ne garantira za nekoga da je dobar u toj profesiji.

Da bi se postao kuhar, postoje dva puta…

Jedan je da završite školu te počnete raditi (naravno, to i je lakši put, jer svojom diplomom dobivate automatski taj naziv, bez obzira kakvog ste ranga u tom poslu).

Ali, da biste jednog dana postali samostalnim kuharom, prvo se morate naprati suđa i suđa, nebrojeno puta očistiti kuhinju nakon rada, i sve tako dok vam se, jednog dana, ne ukaže prilika da postanete samostalnim kuharom te da taj posao radite upravo onako, kako vam i struka nalaže.

Kuhar ne može za sebe reći da je kuhar, sve dok mu ljudi koji jedu njegovu hranu, ne odaju to priznanje.

Drugi način s kojim možemo postati kuhari je taj, da se naučimo u svome domu kuhati. Malo po malo se nudimo u kuhinjama i prolazimo znatno teži put, nego kvalificirani kuhari, ali ipak je moguće da se dođe do zavidnih visina u tom poslu, ako smo talentirani, naravno.

E tu je i ona stvar, o čemu pišem ovaj tekst.

Vrlo često će priučeni ljudi za sebe izjaviti da su profesionalci, nakon prvog pokušaja osamostaljenja. To je ono, što ljudski ego ne shvaća da se s jednim djelom, ne dolazi do zvijezda.

Zamislite da pjesnik objavi jednu pjesmu ili pak knjigu, pa kaže da je pjesnik ili književnik???

Stvarni primjer iz našeg života je Nives Celzijus. Napisala je nešto!? A Što točno!? Po pravilima struke, osvojila je Kiklopa za enormno dobru čitanost u Hrvata. Ali po istim pravilima struke, to nije ni „K“ od književnog djela. Struka se smije, u istom vremenu se i srami se toga, ali pravila za nagradu su takva. Možemo li reći za Nives da je spisateljica??? Naravno da ne. Najvjerojatnije nije ni ona sastavljala rečenice, a naravno nije ni lektolirala tekt, ali je zato jako iskoristila glad za takvim tekstovima na tržištu, popularnost kroz medije i napravila sramotu za istinsku umjetničku vrijednost.

A pogledajte samo stanje u muzici danas. Zašto su: Oliver Dragojević, Radojka Šverko, Tereza Kesovija, Arsen Dedić, Josipa lisac, Mišo Kovač, danas poznati kao legende!? Koliko imaju svi oni evergreen hitova, ako nisu i sve njihove pjesme upravo to!?

A što se danas nudi na tržištu? Severina i Rozga. Koje hitove imaju, koji su to evergreen-ovi???

Znate koja je razlika između prvih i drugih!? Ovi prvi, koje sam prve nabrojio, imaju svoj prepoznatljiv stil, grade ga desetljećima i danas s ponosom mogu nositi naziv „LEGENDE“.Ove druge dvije, nemaju svoga stila, a cijeli rad im se svodi na grabljenju onoga što je trenutno na sceni, pa makar to bile i cajke. Nije bitno, samo da pune razni klubovi, a kvaliteta…hahahah

Nekad su pjevači davali sve od sebe, a kvaliteta njihovih pjesama odražavala se brojem prodanih ploča i kazeta, jer stvarno su morali biti dobri, da vi kupite njihov album. Danas se to sve mjeri koliko je ljudi pogledalo spot na Yuo Tube… A koliko tih što gledaju youtube uopće kupe album??? Pa je li vam sad jasno, zašto se moraju pornići snimati???

Po pitanju društvenih mreža, tu se stvara ogromna zabluda među pravim vrijednostima. Nešto napravimo, stavimo stvari na Facebook i čekamo da nas ljudi, koje često ni ne poznajemo, prozovu prorocima u našem poslu, i to je to.

Vivienne Westwood, koju ponizno obožavam zbog njenog rada, izjavila je da joj nije jasno zašto žene kupuju njene haljine, kad mogu bez problema, kupiti tri plahte i napraviti same za sebe neku svoju kreaciju.

I to govori o  njenoj veličini. Ne treba joj Fb, da bi je ljudi zvali velikom u njenom poslu mode, iako je ona među onim najvećima, ona svoju veličinu pokazuje, na ovaj način, jako ponizno objašnjavajući kako i ona treba još mnogo da radi, da bi se i dalje mogla razvijati u svome poslu.

Čitao sam komentar jedne osobe koja kaže, kako ONA ima pravo bljuvati i procjenjivati rad drugih, i to javno na tom fb. Razlog!? Ta osoba nema nikakve škole za posao koji radi, ali njena majka je školovana za taj posao te ona zbog, svoje majke , može bljuvati po drugima??? Iskreno, radove koje ta osoba radi možete, i to u mnogo boljim verzijama, vidjeti na fb jer se ne radi ništa novo što drugi ne objavljuju u toj branši. Na žalost, ta osoba ne zna da se dizajn ne radi zbog toga jer je nešto moderno, već da bi dizajner mogao pokazati svoj stil rada, svoju osobnost i prepoznatljivost u radu, pa makar se njegov rad ne traži kao oni radovi što su u trendu. Trend je netko izmislio i  samo onaj koji ga je izmislio je original, svi ostali samo kopiraju, iako s vremenom razviju svoj neki stil, ali ipak, osnova je kopija nečijeg trenda…

Zamislite da sam stao na nekoliko kreacija i sada pričao da sam umjetnik. Danas mogu za sebe s ponosom reći da sam umjetnički kreator, umjetnik i dizajner nakita, jer su rezultati nakon gotovo punih 14 godina iza mene. I da, kad sam počinjao, nije bilo Fb da bih dobijao lajkove i govorio kako sam, zbog velike količine lajkova poznat i dobar umjetnik. Trebalo se radit na terenu. Preko 350 modnih revija je iza mene, preko 20 samostalnih umjetničkih izložbi, perfomancea, kamere televizijske su mi kući dolazile i snimale moj rad, cijele stranice u novinama i časopisima su posvećivali meni, pa opet kažem, ponizno se klanjam svim veličinama i siguran sam da, kad sam u društvu sebi ravnima ili onima koji su na višem putu razvoja u umjetnosti od mene, nikada neću reći niti inzistirati na tome da dokazujem da sam umjetnik.

Na Fb mogu i pokazujem da jesam umjetnik jer znam da, iako mi ljudi lajkuju non stop, ne razumiju se svi u umjetnost,zato što nisu svi umjetnici, naravno. Lako je skupljati lajkove i slikavati se, ali iskustvo će pokazati vrstu i veličinu kvalitete.

Kreacije su mi jedinstvene, ali u nakitu se neprestano borim, kako bih dokazao da je moj rad drukčiji od drugih, zbog toga jer je tržište preplavljeno svime i svačim, a ljudi će sami odlučiti žele li nositi ono što svi imaju ili samo pojedine unikatne radove od dizajnera…

I da, nije baš lako, kada radite posao u kojem imate jako mnogo konkurencije u gradu u kojem živite. Mnogo je lakše kada radite nešto, čega baš ni nema, pa vas ljudi ne mogu uspoređivati s nekim lošijim ili boljim od vas.

 

Da se vratim na početak!

Nitko nije kuhar, tko je ručak skuhao, niti pjesnik koji je pjesmu napisao. Niste ni dizajner, ako vam lajkaju na fb, a nemate ni jednu reviju, izložbu iza sebe. Niti ste pisac, ako ste napisali jednu knjigu, jer što je onda Paulo Coehlo, ako je netko pisac s jednom knjigom?

Profesionalnost dolazi s iskustvom, ma koliko god nas na fb hvalili, kako smo predivni i to obično ljudi koji se i ne razumiju u taj posao koji radite pa i ne mogu biti ni adekvatni u procjeni vrijednost vašeg rada.

I za sami kraj! Ako nešto šivate, pitajte krojača je li dobro sašiveno, jer on će moći procijeniti koliko ste dobri.

Mame i tate nisu oni koji vam mogu dati poštenu kritiku!!!

 

Ovaj tekst je moje osobno mišljenje i ne dozvoljavam da ga se, bez moje prethodne pismene dozvole, na bilo koji način dijeli, kopira ili objavljuje.